Hrvatsko društvo željezničkih inženjera je strukovna udruga koja se zalaže za afirmaciju željeznice kao ekološki prihvatljivog, energetski učinkovitog, konkurentnog i sigurnoga prometnog sustava. Izdajemo jedini stručni časopis željezničke tematike u Hrvatskoj te licenciramo inženjere za zvanje EURAIL-ING.

Hrvatsko društvo željezničkih inženjera je strukovna udruga koja se zalaže za afirmaciju željeznice kao ekološki prihvatljivog, energetski učinkovitog, konkurentnog i sigurnoga prometnog sustava. Izdajemo jedini stručni časopis željezničke tematike u Hrvatskoj te licenciramo inženjere za zvanje EURAIL-ING.

   

   

Kao što je i najavljeno, dana 18. i 19. ožujka 2022. održana je druga radionica u sklopu projekta „Akademija 21“. Radionica je održana u hotelu Well u Tuheljskim Toplicama i na njoj je sudjelovalo dvadesetak članova HDŽI-a. Program radionice obuhvatio je šest predavanja koja su tematski obradila digitalizaciju željeznice i izazove vezane uz velike projekte. Radionica je počela u petak 18. ožujka predavanjem »Digitalizacija u željeznicama« dr. sc. Krešimira Vidovića iz tvrtke Ericsson Nikola Tesla. U prvome dijelu svojega predavanja Vidović se osvrnuo na opću primjenu suvremenih digitalnih mobilnih mreža u prometu te njihovim mogućnostima koje su donedavno bile nezamislive. Razvoj tih mreža u pogledu njihove brzine, odnosno propusnosti, omogućuje brzu i sigurnu platformu za velik broj raznih aplikacija koje operatorima i upraviteljima infrastrukture omogućavaju kvalitetno i jeftinije održavanje odnosno veću učinkovitost sustava u cjelini. Pokazalo se da primjena mreže 5G, dronova te raznih vrsta senzora u cijelosti može promijeniti dosadašnje paradigme održavanja željezničke infrastrukture te upravljanja prometom, komunikacijama i drugim važnim aktivnostima prometnih sustava.

Drugi dan započeo je predavanjem prof. dr. sc. Branislava Boškovića sa Saobraćajnog fakulteta u Beogradu, koji je govorio o sistemskome inženjerstvu na željeznici. Naime, pokretanje velikih projekata na željeznici pokazalo je da projekte nije dovoljno promatrati u uskim granicama njihova opsega, već njihovu uspješnost treba promatrati kroz funkcionalnost u cjelovitome željezničkom sustavu. Takav pristup zahtijeva to da u implementaciju složenih projekata svakako treba uključiti inženjere čija znanja i kompetencije nadilaze pojedina specijalistička znanja i vještine upravljanja projektima. Takvi inženjeri nazivaju se sistemskim inženjerima i u stanju su sagledati cjelovitu sliku sustava unaprijeđenog nekim novim projektom kao i njegovo cjelokupno funkcioniranje. Predavač je istaknuo to kako sistemski inženjeri ne ugrožavaju projekt-menadžere koji brinu o isporukama projekta, već se njihove uloge nadopunjavaju u korist investitora odnosno sponzora projekta. Pritom se podrazumijeva da svako željezničko poduzeće treba imati svoje sistemske inženjere koji svojim znanjem i iskustvom omogućavaju što kvalitetniju implementaciju novih projekata.

Marko Vajdić iz DB-a se svojim predavanjem pod nazivom »Izazovi velikih željezničkih projekata« izvrsno nadovezao na prethodnoga predavača i vrlo zorno skrenuo pozornost na najveće probleme s kojima se susreću izvođači projekata na željeznici. Istaknuo je kako postoji neusklađenost rokova strateških dokumenata najviše razine s razvojnim dokumentima niže razina te da se stječe dojam kako se ponajprije teži zadovoljiti formu, nevodeći računa o harmonizaciji. Također je rekao kako provedba velikih projekta na željeznici uvelike ovisi o kvaliteti stručnoga kadra, legislativi, strateškome pristupu i primjeni inovativnih rješenja, no praksa je pokazala da to često izostaje. Problemi vezani uz katastarske poslove i administraciju dodatno usporavaju projekte u svim njihovim fazama i zato je artikulirana potreba za snažnijim uključivanjem resornoga ministarstva u planiranje i provedbu projekata.

O uvođenju novih digitalnih rješenja u području željezničke infrastrukture govorio je Roman Lavrič iz Siemens Mobilityja. Današnja digitalna tehnologija omogućava kontinuirano prikupljanje brojnih informacija o radu pojedinih složenih sustava i one se mogu jednostavno distribuirati u velikim količinama. Ključno je pitanje koje informacije treba isporučiti različitim donositeljima odluka, bilo da su to ljudi bilo strojevi. Suvremeni željeznički sustavi rade na tome da ponavljajuće procese sve više prepuste strojevima kako bi se ljudi rasteretili i bili spremni za donošenje odluka. Takvim rješenjima pribjegavaju željeznička poduzeća koja svoje procese žele unaprijediti i učiniti ih sigurnijima i jeftinijima za održavanje.  Pritom razni proizvođači često projektiraju svoje sustave autonomno, držeći se vlastitih tehničkih standarda, što pri sučeljavanju sa sustavima drugih proizvođača može stvarati probleme zbog nekompatibilnosti. To se najčešće događa kod razvoja novih proizvoda u području upravljanja prometom i sigurnosno-signalnim podsustavima i zato je važno da korisnici, tržišni lideri i regulatorna tijela zajedno kreiraju standarde za budućnost. Ti bi standardi trebali omogućiti kompatibilnost, sigurnost i pouzdanost kao i neometanu primjenu kroz neki dulji rok. Lavrič je istaknuo i to kako na željeznici danas posebno do izražaja dolazi nepostojanje standardiziranih specifikacija za signalno-sigurnosne uređaje pa je svaki veći projekt avantura za dobavljače i izvođače.

O tome kako inteligentni transportni sustavi mogu naći svoju primjenu na željeznici, konkretnije u upravljanju prometom, govorio je izv. prof. dr. sc. Hrvoje Haramina s Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu. U predavanju je istaknuo kako ponavljajuće odluke treba što više automatizirati, dok ljudski um treba više koristiti za korekturne odluke i one koje upravljaju složenijim operacijama. To načelo posebno može doći do izražaja u upravljanju željezničkim prometom, kada inteligentni transportni sustavi mogu pružati potporu ljudima koji nadgledaju tijek prometa. Uz takvu potporu aktivnim uključivanjem ljudi u automatizirane procese može se postići ušteda u energiji te pravodobno neutralizirati kašnjenje vlakova na mreži ili na nekome njezinom dijelu, što u konačnici prometni sustav čini učinkovitijim. Zanimljivo je kako su na željeznici već otprije u primjeni određeni sustavi koji nekim svojim funkcionalnostima spadaju u kategoriju inteligentnih transportnih sustava, no te funkcionalnosti ograničene su primjene i u vrijeme njihove implementacije nije postojala jasna vizija njihova daljnjeg razvoja. Danas uz brze informacijske mreže, senzore koji mogu kontinuirano davati točne i pouzdane informacije te umjetnu inteligenciju razvoj inteligentnih transportnih sustava nema ograničenja.

Radionica je završila predavanjem Ivice Škrtića iz HAKOM-a koji je govorio o razvoju i nadzoru liberaliziranoga željezničkog tržišta u RH. Predavač je vrlo pregledno razložio na koji je način organizirano regulatorno tijelo željezničkoga tržišta u Hrvatskoj te se osvrnuo na zakonodavni okvir koji regulira njegovo djelovanje. Istaknuo je kako je željeznički prometni sustav vrlo specifičan te sudionike radionice ukratko informirao o razvoju tržišta od samoga početka liberalizacije do danas. Predavanje je završeno prezentacijom podataka o tržišnim udjelima pojedinih prijevoznika te usporedbom pokazatelja s drugim europskim zemljama.

Predavanja i informacije o predavačima mogu se pronaći ovdje.