Hrvatsko društvo željezničkih inženjera objavilo je svoju četvrtu knjigu, dotično fotomonografiju koja nosi naslov “Željeznica u Dubrovniku i Konavlima”. Fotomonografija ima oko 180 stranica i sadržava 154 fotografije u crno bijeloj tehnici i u boji, a tekstovi i potpisi fotografija su na hrvatskom, engleskom i njemačkim jeziku. Autor fotomonografije je Josip Weber, a stručni suradnici su Herbert Stemmler, Božo Lasić i Tomislav Prpić .

Kada je riječ o Dubrovniku, teško je reći nešto novo jer su o ljepotama i povijesti ovoga jedinstvenog grada pisali njegovi mnogobrojni zaljubljenici i poznavatelji. Međutim, postoji povijesna činjenica koja se danas rijetko spominje, a ta je da je Dubrovnik imao i željeznicu – legendarnog Ćira. Ćira se sjećaju samo stariji stanovnici Dubrovnika i njegova zaleđa jer je posljednji put prugom vozio davne 1976. godine. Na njega danas podsjećaju jedino pokoja preostala zgrada, tunel ili ostaci trase u brdu, a njegovi su tragovi u gradu gotovo izbrisani.

Da Ćiro ne bude zaboravljen, pobrinuli su se mnogi. Svatko od njih na svoj je način zapisom, izložbom, knjigom ili predavanjem prikazao toga čeličnog mališana koji je 75 godina uporno vijugao vrletima i kamenjarom dubrovačke okolice prevozeći putnike i teret. Jedan od njih je i Josip Weber, strastveni  ljubitelj i odličan poznavatelj željeznice koji je svoje znanje i dojmove rado pretvara u djela i događanja sa željom da ostavi neizbrisiv trag budućim pokoljenjima ljubitelja željezničke tematike. Vođen mišlju da svaka fotografija govore tisuću riječi, omiljena forma su mu fotomonografije obogaćene zanimljivim povijesnim činjenicama. Do sada je izdao četiri knjige vezane za povijest željeznice: „Željeznica u Boki Kotorskoj“, „150 godina železničkog saobraćaja u Vojvodini“, „ 111 godina željeznice u Crnoj Gori“ i „Željeznica u Crnoj Gori danas“. Pasionirani je sakupljač povijesne željezničke građe te tu svoju strast ispunjava kroz rad u Klubu ljubitelja željeznice iz Pančeva, čiji je dugogodišnji predsjednik.

Fotomonografija se sastoji od nekoliko poglavlja, a na početku svakog autor kratkim  uvodom upoznaje čitatelja s kontekstom vremena i događanja u kojem su snimljene fotografije koje slijede. Prvo se poglavlje “Od ideje do željeznice” odnosi na razvoj ideje, gradnju i puštanja u promet pruge i bogato je povijesnim fotografijama i razglednicama iz doba gradnje i puštanja pruge u promet. Drugo poglavlje nosi naslov “Promet i vozila” i u njemu  prevladavaju fotografije vozila i vlakova te voznih redova i prijevoznih karata obuhvaćajući cijelo razdoblje tijekom kojeg je ova željeznica postojala. U poglavlju “Željeznica i ljudi” čitalac može pronaći brojne fotografije željezničkih radnika i službenika u raznim situacijama, snimljene tijekom obavljanja radnih zadaća željezničkih radnika, ali i prilikom obilježavanja praznika i raznih proslava. Poglavlje “Posljednji zvižduk” posvećeno je ukidanju ove male, ali važne željeznice, gdje su na brojnim fotografijama prikazana ozarena lica svjedoka tog trenutka. Na njima dužnosnici djeluju ozbiljno i ponosno kao da su upravo izgradili prugu, a ne suprotno. Posebno poglavlje namijenjeno je tračničkom mlađem bratu Ćire, žutom dubrovačkom tramvaju koji je tijekom 60 godina postojanja prevezao desetine tisuća Dubrovčana i turista te u konačnici služio kao poveznica željezničkog kolodvora s Gradom. Fotomonografija završava poglavljem s fotografijama o sadašnjem stanju trase i preostalih objekata i nosi naziv “Stanje danas”. Gotovo sve fotografije ovog poglavlja autor je samostalno snimio tijekom stvaranja knjige i velik dio nekadašnje trase pruge obišao pješice.